+387 61 351 732     Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Prije dolaska Austro-Ugarske na ove prostore, u Sarajevu je živjelo tek nekoliko desetina sljedbenika evangelističke crkve koji su se tada okupljali i svoje vjerske obrede obavljali u njemačkom konzulatu.

Nakon austrougarske okupacije BiH, 1878. godine, broj evangelista u Sarajevu se znatno povećao, pa se javila potreba za izgradnjom prve evangelističke crkve. Izgradnja zgrade na obali Miljacke započeta je 1898. godine, a Crkva je otvorena i posvećena već 19. novembra 1899. godine. Oko 1911. godine su dograđeni i krilni dijelovi objekta, koji su služili za potrebe evangelističke crkvene općine. Glavni pokretač izgradnje bio je Austrijanac Filip Balif, dok je projektovanje povjereno jednom od najpoznatijih sarajevskih arhitekata – Čehu Karlu Paržiku. Od 160 zgrada koje je Paržik projektovao u BiH, jedna od najzanimljivijih je upravo Evangelistička crkva u Sarajevu. Neobična je njena pozicija na lijevoj obali Miljacke, koja posmatraču pruža dovoljnu distancu da zgradu sagleda u cjelosti.

Nakon raspada Austro-Ugarske, Crkva je polako gubila svoju funkciju, jer su evangelisti u velikom broju napustili Sarajevo sa austrougarskom vojskom. Poslije Drugog svjetskog rata, 1945. godine, Crkva je bila potpuno napuštena, te je poput kakve ruševine stajala zaboravljena na obali Miljacke. Krajem 70-tih godina Vlado Nagel, jedan od posljednjih sarajevskih evangelista, prepisao je imovinu Evangelističke crkve gradskim vlastima, koje su 1981. godine, u renoviranu i adaptiranu zgradu, smjestile Akademiju likovnih umjetnosti. Za to rješenje izborili su se prvi dekan Akademije, prof. Muhamed Karamehmedović, te eminentni bh. umjetnici Nada Pivac, Mersad Berber, Boro Aleksić, Alija Kučukalić, Zdenko Grgić...

Druge destinacije